- dokazan
- erwiesen
Kroatisch-Deutsch Wörterbuch. 2013.
dokazan
Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:
apodìktičan — prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}koji je odlučan u tvrdnji, u nastojanjima; odrješit, odlučan (o osobi) 2. {{001f}}koji je dokazan; neoboriv, nepobitan (o tezama, idejama i sl.) ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dokázati — (što, se) svrš. 〈prez. dòkāžēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. dokáži (se), prid. trp. dòkāzān〉 1. {{001f}}činjenicama utvrditi istinitost; izvesti dokaz iz činjenica i njihovih veza 2. {{001f}}(se) postupcima, radom, uspjesima postići dobro… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅupītan — prid. 〈odr. tnī〉 koji ne dolazi u pitanje, koji ima takve odlike da se u nj ne može sumnjati, koji izdržava svaku kritiku ili ispit valjanosti, dokazan, koji je izvan sumnje po kakvoći i po onome što su očekivanja i potrebe, opr. upitan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pretpòstavljen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se pretpostavlja, koji nije dokazan, opažen ili izmjeren 2. {{001f}}〈odr.〉 koji je viši u hijerarhiji, koji donosi odluke prema nižima u hijerarhiji i rangu; nadređen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neupitan — nȅupītan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji ne dolazi u pitanje, koji ima takve odlike da se u nj ne može sumnjati, koji izdržava svaku kritiku ili ispit valjanosti, dokazan, koji je izvan sumnje po kakvoći i po onome što su očekivanja i… … Hrvatski jezični portal
asertivnost — asertívnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je asertivan, pouzdanje u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti, svijest o samom sebi; samopouzdanje, samosvijest ETIMOLOGIJA lat. assertus: potvrđen, dokazan ← asserere:… … Hrvatski jezični portal
pretpostavljen — pretpòstavljen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se pretpostavlja, koji nije dokazan, opažen ili izmjeren 2. <odr.> koji je viši u hijerarhiji, koji donosi odluke prema nižima u hijerarhiji i rangu; nadređeni ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal
dokazati — dokázati (što, se) svrš. <prez. dòkāžēm (se), pril. pr. āvši (se), imp. dokáži (se), prid. trp. dòkāzān> DEFINICIJA 1. činjenicama utvrditi istinitost, izvesti dokaz iz činjenica i njihovih veza 2. (se) postupcima, radom, uspjesima postići… … Hrvatski jezični portal
apodiktičan — apodìktičan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. koji je odlučan u tvrdnji, u nastojanjima; odlučan, odrješit (o osobi) 2. koji je dokazan; neoboriv, nepobitan (o tezama, idejama i sl.) ETIMOLOGIJA grč. apodeiktikós … Hrvatski jezični portal
dokázati — tudi dokazáti kážem dov. (á á á) 1. utemeljiti, podpreti kako trditev z dokazi: dokazati svoj alibi; na sodišču je dokazal svojo nedolžnost; dokažem ti resnico; dokazali so, da to bolezen povzročajo virusi; s pričami je dokazal, da ni kriv;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nèdokázan — a o prid. (ȅ á) ki ni dokazan: nedokazana trditev / to so nedokazane govorice … Slovar slovenskega knjižnega jezika
